CroatiaUnited Kingdom

Zapisao je nepoznati rimski legionar davne 13. godine naše ere na kamenu koji je označavao vrh brijega Latinovac. To je prvi pisani spomen Eko Centra Latinovac i u kamenu isklesana sudbina okolnog prostora.
Za ovaj biser pitomih brjegova Zlatne Doline sam čuo od prijateljice kao mjesto mistične energije koje prkosi fatalnoj sudbini hrvatskih sela. Ljudi s optimističnim vizijama budućnosti se doseljavaju, tako da selo broji preko 11 nacionalnosti, kozmopoliti od Amerike do Japana uz uobičajene slavonske etničke skupine plus volonteri iz svih europskih zajednica, koji se opetovano i uporno vraćaju. Inače, u Latinovac sam naišao usput na šalicu kavice, razgovora i predah na ruti od Slavonskog Broda do Belog Manastira biciklom. Računao sam da će mi trebati nekih 6 sati, ali ispalo je da mi je trebalo tri dana. Sam Eko Centar Latinovac je lako naći, nalazi se točno u centru sela gdje se sijeku tri glavna puta, za Beč, Rim i Istambul.
Kavica, kiša i sutrašnja biciklijada povodom otvorenja biciklističke rute Zlatna Dolina-Ormansag i poziv da prespavam su bili dovoljni da nakon dvije i pol sekunde razmišljanja odlučim da bih mogao ostati i sudjelovati u biciklističkim radostima sutradan.
Kiša je lila kao iz kabla ali je Eko Centar zračio zrakama proljetnog sunca. Mokri Eko Centar je izgledao kao da je jedva preživio krah moderne civilizacije. Zgrade su pretrpane zanimljivim i nekorisnim i nezanimljivim i korisnim stvarima, jer stara zdanja izgrađena u stilu arhitekture sela ranog 20. stoljeća prolaze renesansu, dobivaju novu funkciju i osvježenje. Ukratko gradilište. Biti će tu uredi za vrijedne prstiće i tipkovnice okretnih projekt menadžera, edukacijska i konferencijska sala za produbljivanje spoznaja otvorenih i zatvorenih umova, spavaonice za umorne volontere i putnike namjernike, menza za gladne i još koješta potrebnog za malu i zaokruženu platformu za razvoj osobe i zajednice. Petak popodne sam proveo u meditaciji, a večer u produbljivanju spoznaja kod Big Mame Milke, gdje se često skupi raznolika ekipa i u opuštenoj atmosferi razmjenjuju iskustva i svjetonazori. Na počinak su me smjestili u oronuli ambar koji izvana odaje starost ispucanim daskama i davno zahrđalom kovinom dok iznutra skriva moderno uređenu spavaonicu jednostavnog i učinkovitog dizajna. Ovaj kontrast me oduševio, s takvom lakoćom udahnuti novi život i svrhu prostorima koji su davno izgubili povijesnu svrhu je stvarno genijalno i zapravo zorno prikazuje što se u Eko Centru Latinovac uistinu događa.
Subota je počela biciklijadom, a pošto sam se ja u startu zatekao na cilju, odlučio sam presresti momke iz BK Lood iz Orahovice na njihovoj ruti i bar malo sudjelovati u vožnji. Na moju istovremenu sreću i tugu presreo sam ih tek na Petrovom vrhu do kojeg vodi nekih 10 km uspona, što je za nas bicikliste potekle iz slavonsko-baranjskih ravni neponovljivo i mukotrpno iskustvo. Ali je spust nazad neopisiva radost!
U Čaglinu, gjde je bio cilj bicikliranja se okupilo 30ak biciklista od kojih su neki potegli iz Mađe, regije Ormansag odakle dolaze partneri na prekograničnom projektu Greenway - a Way to Connect. A biciklisti ko biciklisti, nasmijani, vedri i opušteni, jedu banane i piju pivo, dok čekaju famozni čaglinski biber grah, specijalitet i etno-gurmansku poslasticu koja porijeklo vuče još od rimskih vremena! Nakon razilaska ciklista i ostale raje, dobio sam čast obići cijeli kompleks Eko Centra koja se pruža samo rijetkima i odabranima, iako mi se čini da su jedina dva kriterija da se nađete tamo i da ste zainteresirani. Osim HQ Eko Centra koji je podignut na lokaciji rimskog kampa, kompleks se sastoji još od Kuće-knjižnice i Zen Kuće. Knjižnica je kaotično-konfuzno-simpatično razbacana po sobama stare seoske kuće što u ljubiteljima zapisanog znanja budi intelektualnu radoznalost odskačući od uhodanih obrazaca uredno posloženih i uređenih gradskih i sveučilišnih knjižnica. Zen Kuća se nalazi na malo udaljenoj i pomno izabranoj lokaciji gdje su navodno još za keltskih vremena njihovi druidi obavljali kolektivne obrede pročišćenja misli od svakodnevnih distrakcija. Čim sam stupio na parcelu gdje se kuća nalazi tijelom mi je počelo titrati kao da sam veliki gong u koji je udario bat mistične energije. Kasnije sam doznao da je nekoliko godina ranije tamo i održana koncert-meditacija jednog stranog gong sastava. Prostorije same Zen Kuće su jednostavne i prazne, prilagođene potrebama meditacije koje prepoznaju domaći i strani poklonici meditacije, te se često okupljaju na raznim kampovima širenja i smirivanja uma primjenjujući razne tehnike, ovisno iz kojeg dijela svijeta dolaze gurui. Već samim prelaskom praga Zen Kuće doživjeti će te izlazak iz vremena i prostora i biti će te spremni za mijenjanje perspektive. Bar se meni to dogodilo.
Pošto sam prihvatio ljubazan poziv da prespavam još jednu noć, veseli Latinovčani su pretpostavili da sam ili utekao ili otjeran iz neke fine kuće. Dan je završio žurkom proslave otvorenja međunarodne biciklističke staze. Šale, pošalice, doskočice i predavanje o lingvistici srednjoeuropskih naroda u opuštenom tonu su mi savršeno zaokružile dan koji je počeo vježbom volje uz poslovičnu kavicu.
Za nedjelju je uobičajenim demokratskim procesima odlučeno da se ujutro ide u gljive i da se te iste gljive potom upotrebom nadaleko poznatih vještina travara, vrača i proroka Krune pretvore u ukusan ručak. Pitomi krajobraz koji okružuje Latinovac krase stoljetne šume hrastova i bukve, bogate šumskim plodovima. Vodič nam je bio momak koji je od najranijih dana svoje mladosti pokazivao talent gubljenja po šumama, a najveći uspjeh u ovoj disciplini je ostvario kada je Poljska garda 93. dignuta na noge da nađe tada 11 godišnjeg turista. Šetali smo i šetali šumom, koristili razne metode privlačenja i materijaliziranja gljiva, od onih praktičnih savjeta gljivara do astralnih projekcija, ali ni g od gljiva. Ušao sam u šumu tražiti gljive, a našao divne prijatelje.
Nakon klope u starom mlinu koji je pretvoren u ludo udobnu kuću, prebacio sam bisage preko vjernog čeličnog kljuseta. Nespretni rastanak i pedalom pod put. Prešao sam planine i zaplovio davno presušenim panonskim morem pomiješanih osjećaja.
U Latinovcu obitavaju stvaratelji svijeta, odlučni u namjeri da umiruće selo pretvore u oazu ljudi slobodnog duha nesputani pošastima 21. stoljeća. Neki će smatrati da su budale koje izmišljaju toplu vodu, neki da su vizionari koji su spremni uprljati vlastite ruke i pošteno se oznojiti, ali svi koji se odluče posjetiti Eko Centar će se složiti da je u Latinovcu uvijek sunčano.
P.S.
Sve povijesne aluzije u tekstu su iznimno spekulativnog karaktera, te se ne temelje na relevantnim povijesnim izvorima.

Jakob Kajtar (Beli Manastir)

CroatiaUnited Kingdom

loader